Muzeji

Zavičajni muzej Bela Palanka

Na teritoriji opštine Bela Palanka postoji odeljenje zavicajnog muzeja u sklopu Narodne biblioteke “Vuk Karadzić. Ovde je stalna postavka Zavičajnog muzeja, muzej je otvoren svaki dan, može da se poseti i predstavlja vrlo značajnu turističku ponudu našeg mesta.  Bela Palanka nekadašnja Remizijana postoji 2300 godina u kontinuitetu, spada u jedna od najstarija mesta u Srbiji pored Niša (Naissusa) i Ćuprije (Magri) i u ovom muzeju većina eksponata potiče iz Rimskog perioda a mogu se videti i eksponati iz Keltskog perioda.

Kontakt telefon Turističke organizacije Bele Palanke: +381 18 853 080

Kontakt Upravnika Zavičajnog muzeja: Milan Spasić – +381 69 3457800

Republički zavod za zaštitu spomenika kulture iz Beograda obavio je, tokom 2011. i  2012. godine, zaštitna istraživanja arheoloških nalažišta na trasi budućeg autoputa E-80  u sektoru Crvena – Čiflik, kod Bele Palanke. U tom periodu, ispitani su praistorijsko naselje sa nekropolom u selu Glogovac, tri kasnoantičke zidane grobnice, kao i nekropola sa više desetina ukopanih grobova iz istog perioda. Uporedo, istažene su i dve antičke građevine.

Najstarija svedočanstva o praistorijskim žiteljima Bele Palanke i okoline otkrivena su u Glogovcu kod Crvene Reke , gde su istaženi: nekropola iz bronzanog doba (II milenijum stare ere), naselje iz strarijeg gvozdenog doba (I milenijum stare ere), kao i naseobina Kelta koji su se tu nastanili u I veku stare ere. Među arheološkim nalazima iz starijih perioda preovlađuju grnčarija i alatke izrađene od kosti i kremena, dok je među keltskim nalazima najčešća keramika izrađena na grnčarskom  kolu (vitrina 1-3).

U kasnoantičkom periodu (IV – VI vek), na desnoj obali Nišave – severno od Remizijane (Bela Palanka) – nikle su seoske vile i gazdinstva, sa pratećim nekropolama.  Na lokalitetu Latinsko  grobište istažene su dve raskošno zidane  ranohrišćanske grobnice uglednih i bogatih građana Remizijane. U jednoj, koja nije ranije opljačkana, zatečeni su ostaci dva inhumirana pokojnika sahranjena sa priloženim posudama i nakitom koji su koristili (vitrina 4).

Nedaleko od ovih grobnica, na lokalitetu Gladno polje, istažena je velika građevina ekonomskog karaktera iz istog perioda, sa više prostorija različitih namena i prostranim dvorištem na istoku. Mnogobrojni predmeti od bronze, gvožđa, kao i grnčarija iz te građevine svedoče o svakodnevnim aktivnostima žitelja prigradske Remizijane (vitrina 5).

Uporedo blizu drevnog mosta preko Nišave na antičkom putu Niš – Sofija, čiji su se tragovi davno izgubili, nikla je velika kasnoantička nekropola u kojoj  su  sahranjivani siromašniji  žitelji prigradske Remizijane. Tu je otkriveno preko 50 ranohrišćanskih grobova u koima su bili skeleti  pokojnika sa priloženim keramičkim posudama, nakitom i novcem (vitrine 6-10).

Široj okolini ovih nalazišta, ispitane su još jedna ranohrišćanska grobnic, na lokalitetu Bandol, kao i ostaci istovremene vile u potesu Slatina, koji pokazuju da je urbano i utvrđeno gradsko jezgro kasnoantičke Remizijane, u vreme Konstantina Velikog i njegovih naslednika, bilo okruženo luksuznim vilama bogatih građana i prostranim seoskim gazdinstvima. Remizijana, zajedno sa Nišem, Viminacijumom i Sirmijumom spada u grupu većih kasnoantičkih gradova koji su preživeli sumrak Rimske imerije i spremno dočekali početak novog-hrišćanskog doba.